Izračunajte atomsku težinu bilo kojeg elementa unosom njegovog atomskog broja. Jednostavan alat za studente hemije, nastavnike i profesionalce.
Pronašač Atomskih Težina je specijalizovani kalkulator koji vam omogućava brzo određivanje atomske težine (takođe nazvane atomska masa) bilo kog elementa na osnovu njegovog atomskog broja. Atomska težina je osnovna osobina u hemiji koja predstavlja prosečnu masu atoma elementa, mereno u atomskim masovnim jedinicama (amu). Ovaj kalkulator pruža jednostavan način za pristup ovoj ključnoj informaciji, bilo da ste student koji proučava hemiju, profesionalac koji radi u laboratoriji ili bilo ko kome je potrebna brza dostupnost podataka o elementima.
Periodni sistem sadrži 118 potvrđenih elemenata, od kojih svaki ima jedinstveni atomsku broj i odgovarajuću atomsku težinu. Naš kalkulator pokriva sve ove elemente, od vodonika (atomskog broja 1) do oganessona (atomskog broja 118), pružajući tačne vrednosti atomske težine na osnovu najnovijih naučnih podataka Međunarodne unije za čist i primenjeni hemiju (IUPAC).
Atomska težina (ili atomska masa) je prosečna masa atoma elementa, uzimajući u obzir relativnu zastupljenost njegovih prirodno prisutnih izotopa. Izražava se u atomskim masovnim jedinicama (amu), gde je jedna amu definisana kao 1/12 mase atoma ugljenika-12.
Formula za izračunavanje atomske težine elementa sa više izotopa je:
Gde:
Za elemente sa samo jednim stabilnim izotopom, atomska težina je jednostavno masa tog izotopa. Za elemente bez stabilnih izotopa, atomska težina se obično zasniva na najstabilnijem ili najčešće korišćenom izotopu.
Pronalaženje atomske težine bilo kog elementa koristeći naš kalkulator je jednostavno i lako:
Unesite Atomski Broj: Upišite atomski broj (između 1 i 118) u ulazno polje. Atomski broj je broj protona u jezgru atoma i jedinstveno identifikuje svaki element.
Pogledajte Rezultate: Kalkulator će automatski prikazati:
Kopirajte Informacije: Koristite dugmad za kopiranje da kopirate samo atomsku težinu ili kompletnu informaciju o elementu u vaš međuspremnik za korišćenje u drugim aplikacijama.
Da biste pronašli atomsku težinu kiseonika:
Kalkulator vrši sledeću validaciju na korisničkim unosima:
Atomski broj i atomska težina su povezane, ali različite osobine elemenata:
Osobina | Definicija | Primer (Ugljenik) |
---|---|---|
Atomski Broj | Broj protona u jezgru | 6 |
Atomska Težina | Prosečna masa atoma uzimajući u obzir izotope | 12.011 amu |
Maseni Broj | Zbir protona i neutrona u specifičnom izotopu | 12 (za ugljenik-12) |
Atomski broj određuje identitet elementa i njegovu poziciju u periodnom sistemu, dok atomska težina odražava njegovu masu i izotopsku kompoziciju.
Poznavanje atomske težine elemenata je od suštinskog značaja u brojnim naučnim i praktičnim aplikacijama:
Atomske težine su osnovne za stehiometrijske kalkulacije u hemiji, uključujući:
U analitičkim tehnikama kao što su:
Aplikacije uključuju:
Iako naš kalkulator pruža brz i praktičan način za pronalaženje atomske težine, postoje nekoliko alternativnih rešenja u zavisnosti od vaših specifičnih potreba:
Fizički ili digitalni periodni sistemi obično uključuju atomske težine za sve elemente. Ovi su korisni kada trebate da potražite više elemenata istovremeno ili preferirate vizuelnu reprezentaciju odnosa između elemenata.
Prednosti:
Nedostaci:
Priručnici poput CRC Priručnika hemije i fizike sadrže detaljne informacije o elementima, uključujući precizne atomske težine i izotopsku kompoziciju.
Prednosti:
Nedostaci:
Online baze podataka poput NIST Hemijske Web Knjige pružaju sveobuhvatne hemijske podatke, uključujući atomske težine i izotopsku informacije.
Prednosti:
Nedostaci:
Za istraživače i programere, pristup podacima o atomskoj težini programatski putem hemijskih biblioteka u jezicima poput Pythona (npr. korišćenjem paketa kao što su mendeleev
ili periodictable
).
Prednosti:
Nedostaci:
Koncept atomske težine značajno se razvio tokom proteklih dva veka, odražavajući naše rastuće razumevanje atomske strukture i izotopa.
Osnova za merenje atomskih težina postavljena je od strane Džona Daltona u ranim 1800-im sa njegovom atomskom teorijom. Dalton je dodelio vodoniku atomsku težinu 1 i merio druge elemente u odnosu na to.
Godine 1869, Dmitrij Mendeljejev objavio je prvi široko prepoznati periodni sistem, raspoređujući elemente po rastućoj atomskoj težini i sličnim osobinama. Ova raspodela otkrila je periodične obrasce u osobinama elemenata, iako su postojale neke anomalije zbog netačnih merenja atomskih težina tog vremena.
Otkriće izotopa od strane Fridrika Sodija 1913. godine revolucionisalo je naše razumevanje atomskih težina. Naučnici su shvatili da mnogi elementi postoje kao mešavine izotopa sa različitim masama, objašnjavajući zašto atomske težine često nisu celo brojevi.
Godine 1920, Fransis Aston koristio je maseni spektrograf da precizno izmeri izotopske mase i abundancije, što je značajno poboljšalo tačnost atomskih težina.
Godine 1961, ugljenik-12 zamenio je vodonik kao standardnu referencu za atomske težine, definišući atomsku masenu jedinicu (amu) kao tačno 1/12 mase atoma ugljenika-12.
Danas, Međunarodna unija za čist i primenjeni hemiju (IUPAC) periodično pregleda i ažurira standardne atomske težine na osnovu novih merenja i otkrića. Za elemente sa varijabilnim izotopskim sastavom u prirodi (poput vodonika, ugljenika i kiseonika), IUPAC sada pruža intervalne vrednosti umesto pojedinačnih vrednosti kako bi odražavao ovu prirodnu varijaciju.
Završetak sedmog reda periodnog sistema 2016. godine sa potvrdom elemenata 113, 115, 117 i 118 predstavljao je prekretnicu u našem razumevanju elemenata. Za ove superteške elemente bez stabilnih izotopa, atomske težine se zasnivaju na najstabilnijem poznatom izotopu.
Evo primera u različitim programskim jezicima koji pokazuju kako implementirati pretrage atomskih težina:
1# Python implementacija pretrage atomskih težina
2def get_atomic_weight(atomic_number):
3 # Rečnik elemenata sa njihovim atomskim težinama
4 elements = {
5 1: {"symbol": "H", "name": "Vodonik", "weight": 1.008},
6 2: {"symbol": "He", "name": "Helijum", "weight": 4.0026},
7 6: {"symbol": "C", "name": "Ugljenik", "weight": 12.011},
8 8: {"symbol": "O", "name": "Kiseonik", "weight": 15.999},
9 # Dodajte više elemenata po potrebi
10 }
11
12 if atomic_number in elements:
13 return elements[atomic_number]
14 else:
15 return None
16
17# Primer korišćenja
18element = get_atomic_weight(8)
19if element:
20 print(f"{element['name']} ({element['symbol']}) ima atomsku težinu od {element['weight']} amu")
21
1// JavaScript implementacija pretrage atomskih težina
2function getAtomicWeight(atomicNumber) {
3 const elements = {
4 1: { symbol: "H", name: "Vodonik", weight: 1.008 },
5 2: { symbol: "He", name: "Helijum", weight: 4.0026 },
6 6: { symbol: "C", name: "Ugljenik", weight: 12.011 },
7 8: { symbol: "O", name: "Kiseonik", weight: 15.999 },
8 // Dodajte više elemenata po potrebi
9 };
10
11 return elements[atomicNumber] || null;
12}
13
14// Primer korišćenja
15const element = getAtomicWeight(8);
16if (element) {
17 console.log(`${element.name} (${element.symbol}) ima atomsku težinu od ${element.weight} amu`);
18}
19
1// Java implementacija pretrage atomskih težina
2import java.util.HashMap;
3import java.util.Map;
4
5public class AtomicWeightCalculator {
6 private static final Map<Integer, Element> elements = new HashMap<>();
7
8 static {
9 elements.put(1, new Element("H", "Vodonik", 1.008));
10 elements.put(2, new Element("He", "Helijum", 4.0026));
11 elements.put(6, new Element("C", "Ugljenik", 12.011));
12 elements.put(8, new Element("O", "Kiseonik", 15.999));
13 // Dodajte više elemenata po potrebi
14 }
15
16 public static Element getElement(int atomicNumber) {
17 return elements.get(atomicNumber);
18 }
19
20 public static void main(String[] args) {
21 Element oxygen = getElement(8);
22 if (oxygen != null) {
23 System.out.printf("%s (%s) ima atomsku težinu od %.3f amu%n",
24 oxygen.getName(), oxygen.getSymbol(), oxygen.getWeight());
25 }
26 }
27
28 static class Element {
29 private final String symbol;
30 private final String name;
31 private final double weight;
32
33 public Element(String symbol, String name, double weight) {
34 this.symbol = symbol;
35 this.name = name;
36 this.weight = weight;
37 }
38
39 public String getSymbol() { return symbol; }
40 public String getName() { return name; }
41 public double getWeight() { return weight; }
42 }
43}
44
1' Excel VBA funkcija za pretragu atomskih težina
2Function GetAtomicWeight(atomicNumber As Integer) As Variant
3 Dim weight As Double
4
5 Select Case atomicNumber
6 Case 1
7 weight = 1.008 ' Vodonik
8 Case 2
9 weight = 4.0026 ' Helijum
10 Case 6
11 weight = 12.011 ' Ugljenik
12 Case 8
13 weight = 15.999 ' Kiseonik
14 ' Dodajte više slučajeva po potrebi
15 Case Else
16 GetAtomicWeight = CVErr(xlErrNA)
17 Exit Function
18 End Select
19
20 GetAtomicWeight = weight
21End Function
22
23' Upotreba u radnom listu: =GetAtomicWeight(8)
24
1// C# implementacija pretrage atomskih težina
2using System;
3using System.Collections.Generic;
4
5class AtomicWeightCalculator
6{
7 private static readonly Dictionary<int, (string Symbol, string Name, double Weight)> Elements =
8 new Dictionary<int, (string, string, double)>
9 {
10 { 1, ("H", "Vodonik", 1.008) },
11 { 2, ("He", "Helijum", 4.0026) },
12 { 6, ("C", "Ugljenik", 12.011) },
13 { 8, ("O", "Kiseonik", 15.999) },
14 // Dodajte više elemenata po potrebi
15 };
16
17 public static (string Symbol, string Name, double Weight)? GetElement(int atomicNumber)
18 {
19 if (Elements.TryGetValue(atomicNumber, out var element))
20 return element;
21 return null;
22 }
23
24 static void Main()
25 {
26 var element = GetElement(8);
27 if (element.HasValue)
28 {
29 Console.WriteLine($"{element.Value.Name} ({element.Value.Symbol}) ima atomsku težinu od {element.Value.Weight} amu");
30 }
31 }
32}
33
Atomska masa se odnosi na masu specifičnog izotopa elementa, merenu u atomskim masovnim jedinicama (amu). To je precizna vrednost za određeni izotopski oblik elementa.
Atomska težina je ponderisani prosek atomskih masa svih prirodno prisutnih izotopa elementa, uzimajući u obzir njihovu relativnu abundancu. Za elemente sa samo jednim stabilnim izotopom, atomska težina i atomska masa su suštinski iste.
Atomske težine nisu celo brojevi iz dva glavna razloga:
Na primer, hlor ima atomsku težinu od 35.45 jer prirodno postoji kao približno 76% hlor-35 i 24% hlor-37.
Atomske težine u ovom kalkulatoru zasnovane su na najnovijim preporukama IUPAC-a i obično su tačne do 4-5 značajnih cifara za većinu elemenata. Za elemente sa varijabilnim izotopskim sastavom u prirodi, vrednosti predstavljaju standardnu atomsku težinu za tipične terestričke uzorke.
Da, prihvaćene vrednosti za atomske težine mogu se menjati iz nekoliko razloga:
IUPAC periodično pregleda i ažurira standardne atomske težine kako bi odražavao najbolje dostupne naučne podatke.
Za sintetičke elemente (generalno one sa atomskim brojevima iznad 92), koji često nemaju stabilne izotope i postoje samo kratko u laboratorijskim uslovima, atomska težina se obično zasniva na masi najstabilnijeg ili najčešće proučavanog izotopa. Ove vrednosti su manje sigurne od onih za prirodno prisutne elemente i mogu se revidirati kako postaju dostupni dodatni podaci.
Od 2009. godine, IUPAC je navela neke elemente sa intervalnim vrednostima (opsezima) umesto pojedinačnih vrednosti za njihove standardne atomske težine. To odražava činjenicu da izotopski sastav ovih elemenata može značajno varirati u zavisnosti od izvora uzorka. Elementi sa intervalnim atomskim težinama uključuju vodonik, ugljenik, azot, kiseonik i nekoliko drugih.
Ovaj kalkulator pruža standardnu atomsku težinu za elemente, što je ponderisani prosek svih prirodno prisutnih izotopa. Za specifične izotopske mase, potrebna vam je specijalizovana izotopska baza podataka ili referenca.
Atomska težina elementa, izražena u atomskim masovnim jedinicama (amu), numerički je jednaka njegovoj molarnoj masi izraženoj u gramima po molu (g/mol). Na primer, ugljenik ima atomsku težinu od 12.011 amu i molarnu masu od 12.011 g/mol.
Iako atomska težina prvenstveno utiče na fizičke osobine poput gustine i brzine difuzije, generalno ima minimalan direktan uticaj na hemijske osobine, koje se prvenstveno određuju elektronskom strukturom. Međutim, izotopske razlike mogu uticati na brzine reakcija (kinetički izotopski efekti) i ravnoteže u nekim slučajevima, posebno za lakše elemente poput vodonika.
Da biste izračunali molekularnu težinu jedinjenja, saberite atomske težine svih atoma u molekulu. Na primer, voda (H₂O) ima molekularnu težinu od: 2 × (atomska težina H) + 1 × (atomska težina O) = 2 × 1.008 + 15.999 = 18.015 amu
Međunarodna unija za čist i primenjeni hemiju. "Atomske Težine Elemenata 2021." Čista i primenjena hemija, 2021. https://iupac.org/atomic-weights/
Meija, J., et al. "Atomske težine elemenata 2013 (Tehnički izveštaj IUPAC)." Čista i primenjena hemija, vol. 88, br. 3, 2016, str. 265-291.
Nacionalni institut za standarde i tehnologiju. "Atomske težine i izotopske kompozicije." NIST Standardna Referentna Baza 144, 2022. https://www.nist.gov/pml/atomic-weights-and-isotopic-compositions-relative-atomic-masses
Wieser, M.E., et al. "Atomske težine elemenata 2011 (Tehnički izveštaj IUPAC)." Čista i primenjena hemija, vol. 85, br. 5, 2013, str. 1047-1078.
Koplen, T.B., et al. "Varijacije izotopskih abundancija odabranih elemenata (Tehnički izveštaj IUPAC)." Čista i primenjena hemija, vol. 74, br. 10, 2002, str. 1987-2017.
Grinwood, N.N., i Earnshaw, A. Hemija Elemenata. 2. izd., Butterworth-Heinemann, 1997.
Čang, Rajmond. Hemija. 13. izd., McGraw-Hill Education, 2020.
Emsli, Džon. Gradivni Blokovi Prirode: A-Z Vodič kroz Elemente. Oxford University Press, 2011.
Unesite bilo koji atomski broj između 1 i 118 da biste odmah pronašli odgovarajuću atomsku težinu elementa. Bilo da ste student, istraživač ili profesionalac, naš kalkulator pruža tačne podatke koji su vam potrebni za vaše hemijske kalkulacije.
Otkrijte više alata koji mogu biti korisni za vaš radni proces